Škola jedrenja tečaj jedrenja Ultra jedrenje

Više Novosti »

Sjever protiv juga?

Lipanjsko jedrenje već nekoliko godina za redom ima predznak sjevernog Jadrana. Ljubitelji Open razvrstanja u pravilu odabiru Fiumanku, IMS-a Cresku regatu, a oni najsrčaniji obje! Po broju sudionika koji se nađu na startnim linijama obje regate spadaju u nadprosječne događaje, a ne zaostaju ni po organizaciji. Osim njih sjever tih tjedana doslovce vrvi od zanimljivih natjecanja. U Sloveniji se jedri jedna od simpatičnijih regata Milje-Portorož-Milje, brojnošću vrlo bliska Fiumanki, uzduž Istre i Primorja redaju se regate poput Primorske ili Istarske.

Pitanje koje se nameće nakon ovog malog uvoda, pitanje na koje još uvijek nisam našao pravog odgovora je slijedeće – koji je razlog izostanka kompetitivnih IMS jedrilica s područja Srednjeg i Južnog Jadrana? Čast izuzecima poput Sandalića, Mišure ili Prižmića ali njihov je broj toliko smiješno malen da jednostavno para oči!

Sasvim mi je razumljivo da po Openu konkurentne dubrovačke jedrilice bez unutrašnjih motora nemaju nikakvu šansu niti razlog upustiti se u pustolovinu uzdužnog osvajanja jadranskih milja. Sasvim mi je jasno da u lipnju već ozbiljno započinje sezona čartera i da ta djelatnost oduzima zasigurno desetak članova posade i pokoju jedrilicu koja bi se mogla okušati na IMS polju, ali to ipak nisu dovoljno ozbiljni razlozi za spomenuti bojkot.

S druge strane, što tjera brojne talijanske i slovenske posade da prijave svoje jedrilice na obje spomenute regate? U slučaju IMS Evropskog prvenstva te su razlike iz godine u godinu toliko narasle da bez obzira na ukupnog pobjednika možemo govoriti o talijanskom prvenstvu. Startna lista govori sve: u klasi A od 39 jedrilica ukupno samo sedam je hrvatskih a čak 22 talijanskih! Ako se za Uskršnju, Mrduju, Višku i druge važnije regate sve ozbiljnije jedrilice sa sjevera mogu spustiti prema Splitu, bio bi red revanširati se. Služi li me dobro pamćenje i zdrav razum ignoriranjem creske regate gazi se jedan od glavnih kodeksa sporta, zatire se smisao njegova postojanja, a da o viteškim manirima ni ne govorim.

Kako bilo, sve sam uvjereniji da je razlog sasvim prozaičan. Leži u jednostavnoj činjenici hrvatsko jedrenje u krstašima ima tek par ozbiljnih i uigranih posada. Ostatak ili nema dovoljno financijskih sredstava za ozbiljnije praćenje regata od sjevera do juga ili jednostavno nema dovoljno hrabrosti suočiti se sa izrazito uigranim posadama koje su već stalni gosti regata u Cresu. Očito je da će se ova slika kroz dulje vremena zadržati na našem Jadranu. Na sjeveru će rupe u broju kompetitivnih krstaša popunjati Talijani, Slovenci i Austrijanci a na jugu će Splićani i dalje jedriti sami protiv sebe. Tek kad se ova slika promijeni a naše more postane jedinstveno regatno polje moći ćemo govoriti o ozbiljno jedrenju u klasi krstaša.